-PIŠE: Prof. dr Veselin Jovović
Na Svesokolskom sletu u Pragu 1901. god. prvi put učestvuje jedna službena crnogorska delegacija (predvodi je Mirko Mijušković).
Poseban uticaj na razvoj sokolstva u Crnoj Gori imao je dolazak 350 vježbača Češkog sokola koji su, nakon učešća na Prvom hrvatskom svesokolskom sletu u Zagrebu, došli na Cetinje i priredili javni nastup 25. avgusta 1906. godine. Ova sportska manifestacija održana je na Obilića poljani, u prisustvu kralja Nikole, diplomatskog kora i velikog broja građana. Dolazak čeških vježbača pješke iz Kotora, njihova disciplina, snaga, vještina i uvježbanost, ostavili su snažan utisak na sve gledaoce.
Nakon ove manifestacije intenzivno se radi na osnivanju sokolskih organizacija i u Crnoj Gori. Na inicijativu članova i uprave „Zanatlijskog pjevačkog udruženja“ na Cetinju se osniva prvo sokolsko društvo u Crnoj Gori 1906. godine, pod nazivom „Crnogorski soko”. Ova organizacija ostala je dosta dugo usamljena. U tadašnjoj Crnoj Gori tek 1912. god. dolazi do osnivanja još jedne sokolske organizacije i to u Podgorici, pod imenom „Gimnastičko sokolsko društvo Dušan Silni“.
Kao i u drugim djelovima monarhije, austrougarske vlasti su i na Primorju pravile smetnje u osnivanju sokolskih organizacija. Ipak, na Primorju su kao prva gimnastička i trezvenjačka društva osnovani 1907. god. „Dušan Silni“ u Dubrovniku i „Srpski Soko“ u Risnu. Kasnije, po ugledu na spajanje i reorganizaciju gimnastičkog pokreta u Srbiji, dolazi do formiranja i organizacije sokolskih društava u svim većim mjestima u okupiranoj Boki kotorskoj. U Herceg Novom se 1910. god. osniva „Sokolsko društvo Dušan Silni“, a zatim i u drugim mjestima: Kotoru, Bijeloj, Đenovićima, Budvi i Paštrovićima. Ova društva 1911. god., zajedno sa Dubrovnikom i Kninom, osnivaju „Srpsku sokolsku župu za Dalmaciju” sa sjedištem U Herceg Novom. Prvi starješina društva bio je Mirko Komnenović, član Srpske zore i Saveza srpskih privrednih zadruga na Primorju.
Takođe i u bližem okruženju Crne Gore – u Hercegovini dolazi do osnivanja sokolskih društava: u Trebinju (Obilić), Nevesinju (Dušan Silni), Stocu (Srpski soko), Foči (Srpski soko).
Delegacije i vježbači novoosnovanih društava uspostavili su vrlo plodnu sportsku i kulturnu saradnju. Njihovo jedinstvo, fizička i moralna snaga i duh iskazani su na zajedničkim svesokolskim sletovima u Beogradu 1910, Zagrebu 1911. i Pragu 1912. godine.
Austrougarski režim je uočio opasnost koja mu prijeti od sokolskih organizacija, pa je na teritoriji monarhije ometao njihovo djelovanje. Poslije pobjede srpske vojske u Balkanskim ratovima režim je postao još obazriviji. Budno je pratio rad sokolskih organizacija, tražeći i najmanji povod da prekine njihov rad i time zaustavi nacionalno-revolucionarno oduševljenje srpske omladine. Iskoristivši skadarsku krizu, 2. maja 1913. godine donesene su „iznimne mjere“ kojim su raspuštena „sva srpska sokolska društva... zajedno sa savezima“ u BiH, a zatim i u Boki kotorskoj.
Sokolska društva u Crnoj Gori prekinula su rad za vrijeme Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine. Obnovljena su ponovo 1914. god. pod nazivom Gimnastička društva Srpski soko, da bi vrlo brzo, sa izbijanjem Prvog svjetskog rata, ponovo prestala sa radom.
Nastaviće se
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.